Moguće indikacije: Opravdana je primjena homeopatije u oboljenjima dišnih putova kao što je rinitis, sinubronhitis, polinosis.
Relativne indikacije: Ovdje bi se mogli navesti primjeri pneumonije ili bronhijalne astme, oboljenja koja zahtijevaju primjenu antibiotika ili antihistaminika. Upotreba homeopatika u ovakvim slučajevima, kao istovremena ili dopunska terapija ima za cilj smanjiti upotrebu jakih lijekova ili lijekova sa jakim nuspojavama.
Nema indikacije: U pojedinim slučajevima nema prostora za primjenu homeopatika, kao što je epiglotitis ili status astmatikus, jer ovo zahtijeva primjenu hitnih medicinskih mjera.
Osobe koje moraju sebi ubrizgavati inzulin ne mogu to zamijeniti homeopatskim pripravcima.

Za izradu homeopatskih proizvoda se koriste tvari
- životinjskog porijekla i njihove izlučevine
- biljnog porijekla ili pojedini dijelovi biljaka
- mineralnog ili metalnog porijekla ili njihovi spojevi
- nozode (patološko tkivo ili sekreti)
Kada bi se ovakvi pripravci davali zdravom čovjeku izazvali bi određene simptome. Bolesniku sa ovakvim simptomima davale bi se ovakve tvari za liječenje oboljenja. To je princip homeopatije
Homoin pathos = slične tegobe, pravilo sličnosti.
Primjer: poznato je da luk kod čovjeka izaziva suzenje očiju i curenje iz nosa. Pacijentu sa problemima suzenja očiju ili curenja iz nosa davali bi se pripravci od luka.
Ispitivanje homeopatskog lijeka na zdravom čovjeku provodi se po točno definiranim metodičkim kriterijima (placebo kontrolirane, dvostruko slijepe studije). Rezultati ispitivanja homeopatskog lijeka tvore osnovnu strukturu za sliku lijeka i njegov profil djelovanja koji mu se pripisuje. Ova osnovna struktura se u pravilu dopunjuje daljnjim spoznajama ili iskustvima.
Slika homeopatskog lijeka potiče od toksikoloških i farmakoloških ispitivanja, ali isto tako i od uputa iz narodne medicine, dok prava evaluacija dolazi kroz primjenu na bolesnicima.

Homeopatski lijek mora da bude izrađen po propisanim pravilima navedenim u homeopatskoj farmakopeji.
Fiksne kombinacije homeopatskih pojedinačnih tvari su mješavine homeopatski pojedinačnih tvari.
Izrada mješavina i njihovih djelotvornih tvari se izvodi po definiranim propisima homeopatske farmakopeje.
Ne otvorena originalna pakiranja su trajna najmanje 5 godina. Otvoreno pakiranje se treba potrošiti predviđenom dinamikom uzimanja.

U homeopatiji se ne govori o jačini nekog homeopatskog lijeka nego o potenciji (razblaženje) tj. odnosu aktivne tvari i nosaču odnosno vehikulumu. Ako je taj odnos 1:10 govori se o decimalnoj potenciji D1, D2, D3, ako se radi o odnosu 1:100 tada je u pitanju centezimalna potencija C1, C2, C3…
Kasnije su se razvile LM potencija 1:50000.
Decimalne potencije se koriste u liječenju akutnih oboljenja, centezimalne u liječenju kroničnih oboljenja. LM potencije se isto koriste u liječenju kroničnih oboljenja ali od strane dobro izučenih i iskusnih homeopata.
Homeopatski pripravci se izrađuju u obliku kapi, tableta i globula (kuglica). Djeci su pogodnije globuli, jer kapi sadržavaju alkohol, te nisu pogodne za djecu, trudnice i dojilje.
Učestalost aplikacije homeopatskog lijeka zavisi prije svega od same bolesti i od toga kako oboljeli reagira na homeopatski lijek. Pošto se homeopatija razumije kao terapija podražaja i regulacije onda se i očekuje od organizma odgovarajući odgovor na odgovarajući podražaj.

U EU (Njemačka) izrada homeopatskih lijekova je regulirana zakonom o lijekovima, koji obvezuje da kvaliteta i sigurnost homeopatskih lijekova moraju odgovarati propisima homeopatske farmakopeje, a koja je sastavni dio njemačke farmakopeje.